Странице

четвртак, 16. јануар 2014.

Radnici želvoza zauzeli zgradu opštine Smederevo

Juče pre podne, više od 400 radnika Želvoza iz Smedereva upalo je i zaposelo zgradu Opštine Smederevo, i poručilo da nema nameru da izađu dok im se ne ispune data obećanja.

Oko pedeset radnika je provelo noć u zgradi, rekla je, kao predstavnici radnika smederevskog Želvoza koji zahtevaju da im se ispune obećanja data krajem prošle godine.

 U koškanju sa obezbeđenjem i policijom, bilo je i intervencija hitne pomoći od povreda nastalih pokušajem da uđu u zgradu.


Oni ne nameravaju da je napusti dok im se ne obrati neko iz nadležnih ministarstava, izjavila je večeras Tanjugu gradonačelnica Jasna Avramović.
Ona je rekla da se sutra očekuje povratak ministra privrede Saše Radulovića sa službenog puta iz inostranstva, koji bi trebalo da obrati radnicima Želvoza ili da ovlasti svog predstavnika.

 Ministarstvo privrede saopštilo je danas da je težak položaj radnika isključivo odgovornost rukovodstva preduzeća

Radnici su izjavili kako će radikalizovati proteste ukoliko im se zahtevi ne ispune.
 
Oko 400 radnika " Želvoza " traži da im se isplate zaostale zarade , overe zdravstvene knjižice i poveže radni staž .

Gradonačelnica Smedereva izjavila je da opština nije mesto gde radnici treba da traže svoja prava , već Ministarstvo privrede .

Radnici ne planiraju da napuste zgradu opštine i traže hitan sastanak u Ministarstvu privrede . U suprotnom , kako kažu , radikalizovaće protest .

Direktor " Želvoza " Zoran Jokić rekao je za RTS da očekuje da se radnicima obrati državni sekretar u Ministarstvu privrede Radojko Srbljanović .

Krajem oktobra prošle godine radnici su iz istih razloga blokirali most na Dunavu . Nakon obećanja da će im zahtevi biti ispunjeni , povukli su se .

U fabrici " Želvoz " od 870 radnika , trenutno je angažovano između 50 i 100 radnika .


уторак, 14. јануар 2014.

S h E m & s a M, BY STEPHEN WALSH AND BRIAN O'TOOLE.



One of three crazy fascinating stories about James Joyce and Samuel Beckett in their shared rooms on South Circular Road. Stephen Walsh is the author of The Acid Bath Case and a regular contributor to Film Ireland magazine. The drawing is by the Liverpool artist Brian O'Toole.

недеља, 12. јануар 2014.

Tokovi novca od raspada SFRJ

- Dok su se na brdovitom Balkanu međusobno ubijali ljudi, Tuđman i Milošević imali su zajedničke banke i bankarske investicije. To su Banque Franco Yugoslav i Anglo Yugoslav bank u Londonu. Bili su suvlasnici tih banaka i ukradeni novac iz svojih vlastitih zemalja prebacivali su u svoje banke. Sredinom 90-tih godina, nakon pokretanja istraga iz Haaga - iz te dvije banke „krvni neprijatelji“ zajednički novac prebacuju u Hypo Group (Hypo Alpe-Adria-Bank International AG). - Dva hrvatska devizna inspektora vodili su istragu o 47,7 milijarda eura opljačkanih iz Hrvatske tijekom 1990.-ih i 2000.-ih godina preko tajnih računa i operacija pranja novca. Novac je najprije deponiran u Privrednu banku u Zagrebu i u Zagrebačku banku, a zatim je prebacivan na tajne račune u Hypo Group. Inspektori su zaključili da su to sredstva ukradena od građana i sponzorirana u HAAB od strane visokih dužnosnika u cilju pranja novca. Zbog toga su smijenjeni, a istraga je obustavljena. - Pokradeni novac od donacija dijaspore (fond za obranu i obnovu), najprije je deponiran u Erste banku u Villachu, a zatim je prebačen u Hypo Group u Klagenfurtu na tajne račune. - Pokradena je stara štednja (devizna) građana s obrazloženjem da je poslana u Beograd i da je oni ne vraćaju, a de facto deponirana je u Hypo Group u Klagenfurtu na tajne račune. - Golemi dio novca od privatizacije pokraden je i deponiran na inozemne račune naslovljene na povjerenike, dužnosnike HDZ-a. Manji dio išao je u državni proračun. - Pokraden je mirovinski fond i deponiran na tajne račune u HAAB – država je ostala dužna umirovljenicima, jer više nije imala taj novac. - Pokraden je novac od poreza građana, preko Vladinih izvora i državnog budžeta (iz javnih i tajnih fondova). Završio je u HAAB na tajnim računima. - Pokraden je novac iz javnih i državnih poduzeća, uzimali su ga dužnosnici iz HDZ-a i prebacivali na inozemne račune. - Pokraden je novac iz stambenog fonda (otkup stanova) i prebačen na inozemne tajne račune. - Pokraden je golemi dio novca od privatizacije i sanacije banaka i prebačen na inozemne račune. - Treba naglasiti kriminalne aktivnosti Vlade RH za vrijeme vladavine HDZ - a (crni fondovi), koje je otkrila međunarodna zajednica u BiH, a odnosi se na šverc nafte, oružja, cigareta, droga, te krijumčarenje smeća i opasnog otpada (crne milijarde!). Evidentirana je umreženost Vlade RH i krim miljea (Petrač, Zagorec…).



уторак, 7. јануар 2014.

Balkan Anarchist Bookfair 2013 / 24-26 May / Ljubljana, Slovenia

Balkan Anarchist Bookfair 2013 took place in Ljubljana, Slovenia from 24 -- 26 May. The event itself was an expression and an example of international solidarity, uniting comrades from Slovenia, Croatia, Serbia, Macedonia, Greece, Bulgaria, Belarus, Czech Republic, Austria, Germany, Italy, France, Spain, England, Sweden and Hungary.
All the infos on BAB 2013: http://www.a-federacija.org/bab2013/

Statement from the General Assembly of BAB 2013: http://i-f-a.org/index.php/statements/326-building-solidarity-and-resistance-against-capitalist-devastation

Check also: http://youtu.be/AOWvqksHJU8
---
Directed by: Kosta Ristić
Camera: Predrad Radulović, Boris Šebez
Edited by: Matija Novaković
Audio editing: Mihajlo Radović

Beograd, 2013

preneto sa:  http://komunal.org/video/dogodki/171-balkan-anarchist-bookfair-2013-24-26-may-ljubljana-slovenia

недеља, 5. јануар 2014.

Zašto smo demolirali tablu Agencije za privatizaciju


Skidanjem i demoliranjem table Agencije za privatizaciju želimo da simbolično započnemo proces ukidanja institucija koje od svog nastanka deluju protiv interesa i egzistencije većine stanovnika u Srbiji. To je samo još jedan korak naše organizacije u borbi protiv kapitalističkih mera uperenih protiv radnika i seljaka. Ovim, takođe, želimo da damo primer ostalim radnicima kakav način borbe smatramo da ubuduće treba voditi.
Već godinama predvodimo anti-privatizacionu borbu u Srbiji i organizovali smo veći broj protesta za raskid privatizacija na kojima smo ukazali na čitav sistem uništavanja ekonomije zarad bogaćenja malog broja ljudi. Radnička borba dala je rezultate i podstakla preispitivanja brojnih nelegalnih privatizacija, ali čitav sistem pljačke još uvek nije razmontiran. Trenutna državna borba protiv korupcije odlazi u krivom smeru, jer ne dolazi ni do reformisanja ni do ukidanja institucija koje su omogućile najveće pljačke. Ovim činom želimo da poručimo da bez ukidanja Agencije za privatizaciju i raskida sa privatizacionom, kapitalističkom politikom nema oporavka ekonomije, niti mogućnosti stvaranja alternativne ekonomije koja bi bila u interesu stanovništva, pod demokratskom narodnom kontrolom, i koja bi očuvala zajednička dobra, zemljište, prirodne resurse i zdravu prirodnu sredinu.
Ne zanima nas što smo počinili jedan nelegalan čin, jer je on apsolutno legitiman uzimajući u obzir posledice neustavnog delovanja Agencije za privatizaciju po životni standard radnika i stopu nezaposlenosti, i uzimajući u obzir budućnost koju treba izgraditi na potpuno novim anti-kapitalističkim i anti-privatizacionim principima.
Pozivamo radnike na solidarnost i nastavak borbe.
Do pobede!
izvor: POKRET ZA SLOBODU
rebloged from Slobodari 
Kontrapunkt

Hrvatska: Preuzimanje odgovornosti za napad na kancelarije za nezaposlene


Preuzimamo odgovornost za napade i razbijanje tabli i prozora na kancelarijama Zavoda za zapošljavanje u Varaždinu, Rijeci i Puli koji su se desili u noći između 25. i 26. decembra 2013.
U ovim trenucima kada nas zlostavljaju veštačkim podelama na osnovu nacionalnih, religijskih i seksualnih kriterijuma, osećamo potrebu da delujemo kako bismo stvorili protivtežu takvim praksama koje se kroz medije namerno naglašavaju, a koje nesumnjivo izazivaju država, političke partije i crkva.
Ko smo mi? Mi smo rezultat ovog društva. Mi smo neki od 400.000 nezaposlenih, osumnjičenih za ovaj čin.

петак, 3. јануар 2014.

Foucault, M. Discipline & Punish – The Birth of the Prison

Discipline and Punish – The Birth of the Prison (1975) is one of the most known works of Michel Foucault published. Here the French philosopher focuses on the social mechanisms behind the changes that occurred in the occidental penal system during the modern age, using France as a case study. Relying on academic publications, legal documents and political discourses dating back to the early 1700s, he elucidates on the history of punishment in France, beginning with the spectacle of public execution, corporal punishment and public exposure and ending with the institution of forcible confinement and denial of freedoms under the authority of the state, the institution of prison.
Foucault rejects the belief that the birth of the prison is not a humanitarian reform on methods punishment. Instead, he argues, that the prison system cultivates a new logic of domination upon individual beings, a logic that is even visible in other social places, such as schools, hospitals, and military barracks. All these spaces share a common type of organization which enhances the growth of disciplinary societies.

 eagainst.com

 preneto sa Eagainst

Sara, žensko ime sa teškom prošlošću

Sara Judit Hofman (Deutsche Welle) - 03.01.2014 12:44
Mnoge mlade djevojke u Nemačkoj danas imaju ime Sara, uostalom kao i autorka ovog teksta. Na prvi pogled ništa neobično. Međutim, u vrijeme nacizma, svi muški Jevreji su morali da dodaju ime Izrael, a žene - Sara.
U današnje vrijeme, ime Sara nije nimalo neuobičajeno. Posebno u mojoj generacije to ime se pokazalo kao interesantno, u neku ruku čak i popularno. Rođena sam 1983. i još u osnovnoj školi svom imenu sam morala da pridodam prvo slovo prezimena „Sarah H", jer je u školi bilo mnogo djevojčica sa tim imenom.
Da li je to bila slučajnost? Možda to nije bio slučaj kod svih roditelja, ali moji su stalno isticali značaj tog imena. Sara je bilo ime kojeg su nacisti pisali u lična dokumenta jevrejskih žena. Zapravo je riječ o biblijskom imenu žene Abrahama, majke Isaka, majke svih Jevreja, hrišćana i muslimana. A nacisti su to ime degradirali u oznaku smrti.
Moji roditelji, manje ili više naraštaj '68. koji su se i sami bunili protiv nacističke prošlosti njihovih roditelja, nisu mogli da isprave taj zločin, ali su htjeli da upute jasnu poruku. Zbog toga su mi namjerno dali ime Sara i već kao djevojčici su mi govorili o sudbini njemačkih Jevreja.

"Pozdravi roditelje"

Nikad mi u potpunosti nije bilo jasno značenje tog imena, sve dok se jednom prilikom nisam zaputila u Viljnus. Bilo je to službeno putovanje u Litvaniju i grad koji je prije Drugog svjetskog rata imao dosta Jevreja. Gotovo trećina stanovništva pripadala je toj zajednici, a danas ih je u ovoj metropoli samo nekoliko. Po prvi put sam kao Njemica, (iako pripadam trećoj generaciji od rata), osjetila krivicu kao počinioca zločina.
Isprva mi je bilo čudno kako su me preživejli gledali, kada sam im rekla da se zovem Sara. Imala sam utisak kao da su vjerovali da nemam pravo da nosim to ime. Sve dok nisam srela Irenu Veisaite. Dobitnica Geteove nagrade 2012. godine, pozvala na je u svoj stan na razgovor. Govorila nam je o strahotama koje su počinili nacisti u Litvaniji, o njenoj mladosti u getu Kaunasu i o njenoj ljubavi prema njemačkom jeziku. Uvijek iznova govori kako taj jezik nema ništa sa Hitlerovim režimom. Bio je to veoma emitovan razgovor za mene. Irena me je duboko impresionirala.
Kada smo se opraštale, nakon što smo popile čaj i probali litvanske kolačiće, krhka starica me je najednom zgrabila u zagrljaj i rekla: "Saro, pozdravite svoje roditelje u moje ime. I recite im, koliko mi znači to što su Vam dali to ime."
Stajala sam pred tom malenom ženom u kojoj se skrivala sva ljudska veličina i jedva sam se suzdržavala da ne zaplačem.
1. janura 1939. godine stupila je na snagu takozvana "Druga uredba o sprovođenju Zakona o promjeni porodičnog i ličnog imena." Tom odlukom su Jevreji u Njemačkoj morali da nose još jedno ime, kako bi vlasti znale kojoj "rasi" pripadaju. U slučaju da se već tako nisu zvali, u dokumenta su im nacisti dodatno upisivali „tipično jevrejska imena“ (Izrael ili Sara). Bio je to još jedan korak u pravce teške diskriminacije Jevreja, a konačni cilj bio je da se sve te osobe unište i pobiju u Holokaustu.
izvor: nezavisne novine