Странице

уторак, 16. септембар 2014.

KAKO JE FEMINIZAM POSTAO SLUŠKINJA KAPITALIZMU

piše:  Nancy Fraser,The Guardian 

Feminizam obično podrazumijeva da se borbom za emancipaciju žena stvara bolji svijet – pravedniji i slobodniji. No u zadnje se vrijeme javlja bojazan da ideali koji su prve počele zagovarati feministkinje, sada počinju služiti u druge svrhe.

Konkretno, postavlja se pitanje nije li kritika seksizma postala opravdanje za nove oblike nejednakosti i eksploatacije?
U ovom obratu, postoji opasnost da se ženski oslobodilački pokret udružio s neoliberalnim težnjama za izgradnju društva kojim vlada slobodno tržište. To bi objasnilo zašto se feminističke ideje, koje su prije bile dio radikalnog pogleda na svijet, sada sve više izražavaju u individualističkim terminima. Nekada su feministkinje kritizirale društvo koje je promoviralo karijerizam, a sada savjetuju ženama da se "prilagode". Pokret koji je stavljao naglasak na društvenu solidarnost, sada slavi poduzetnice. Pokret koji je cijenio međuzavisnost, sada promovira individualni napredak i meritokraciju.

Do svega ovoga došlo je zbog promjene u samom karakteru kapitalizma. Nakon državnog kapitalizma poslijeratnog perioda, na scenu je stupio novi, "neorganizirani", neoliberalni kapitalizam. Drugi val feminizma nastao je kao kritika prve vrste kapitalizma, ali je sada postao sluškinja drugoj.

Iz sadašnje perspektive možemo vidjeti da je ženski oslobodilački pokret ukazao na dvije različite moguće budućnosti.
Prema prvom scenariju, zamišljen je svijet u kojem je rodna emancipacija išla ruku pod ruku s participativnom demokracijom i društvenom solidarnošću; prema drugom, obećan je novi oblik liberalizma koji bi i ženama i muškarcima omogućio individualnu autonomiju, povećanu mogućnost izbora i meritokratski napredak. Drugi je val feminizma u tom smislu bio ambivalentan. S obzirom na to da je bio kompatibilan s oba viđenja društva, bio je podložan dvjema različitim povijesnim elaboracijama.

Ambivalentnost feminizma posljednjih se godina razriješila u korist drugog, liberalno-individualističkog scenarija, no ne zbog toga što su feministkinje bile pasivne žrtve neoliberalnog zavođenja. Naprotiv, sam je feminizam dao tri važna doprinosa razvoju neoliberalnih ideja.

Prvi doprinos bila je feministička kritika "obiteljske plaće" – obitelji u kojoj muškarac zarađuje, a žena ostaje kod kuće, što je bio ključni ideal državnog kapitalizma. Feministička kritika tog ideala sada služi kao opravdanje za "fleksibilni kapitalizam". Žene su sve više počele sudjelovati na tržištu rada i ideal "obiteljske plaće" zamijenjen je suvremenom verzijom – obitelji koja se sastoji od dvoje zaposlenih, koju je feminizam, po svemu sudeći, odobravao.
Nema veze što je taj novi ideal u stvarnosti značio manje plaće, nesigurna radna mjesta, smanjen životni standard, povećanje broja radnih sati po kućanstvu, te općenito rast siromaštva, pogotovo u kućanstvima koja su vodile žene. Na taj je način neoliberalizam iskoristio feminističku kritiku obiteljske plaće kako bi opravdao eksploataciju, te upotrijebio borbu za emancipaciju žena u svrhu akumulacije kapitala.
Feminizam je dao još jedan doprinos neoliberalizmu. Tijekom razdoblja državnog kapitalizma, feministkinje su s pravom kritizirale ograničeni politički pogled koji je bio toliko fokusiran na klasne nejednakosti da je zanemario ostale "ne-ekonomske" nepravde poput obiteljskog ili seksualnog nasilja. Odbacujući taj ekonomski aspekt i fokusirajući se na ovaj osobni, feministkinje su proširile političko djelovanje kako bi dovele u pitanje statusne hijerarhije koje su počivale na kulturalnoj konstrukciji rodnih razlika. To je trebalo rezultirati širenjem borbe za pravdu kako na kulturnu, tako i na ekonomsku sferu. No rezultat je zapravo bio jednosmjeran fokus na "rodni identitet" po cijenu svih ostalih političkih pitanja.
Još gore, feministički zaokret prema politikama identiteta bio je previše usklađen s rastućim neoliberalizmom čiji je cilj bio potisnuti svako sjećanje na društvenu pravdu. Feministkinje su se najviše fokusirale na kritiku kulturnog seksizma, baš u trenutku kada su okolnosti zahtijevale da se dvostruko veća pažnja posveti kritici političke ekonomije.
Konačno, treći doprinos feminizma neoliberalnim idejama bila je kritika paternalizma države blagostanja. Iako je tijekom razdoblja državnog kapitalizma ta kritika bila progresivna, kasnije se stopila s neoliberalnim ratom protiv "države dadilje" i njegovim ciničnim prihvaćanjem nevladinih organizacija. Primjer toga je "mikrokredit", program malih bankovnih kredita siromašnim ženama juga. Predstavljen kao feministički lijek za podčinjenost i siromaštvo žena, zanemarila se činjenica da se taj kredit pojavio upravo u trenutku kada su države odustale od makro-strukturalnih napora borbe protiv siromaštva. Projekt čija je prvotna ideja bila demokratizacija državne moći kako bi osnažila građane, sada se koristi kako bi se ozakonila komercijalizacija i državna štednja.

U svim ovim slučajevima, ambivalentnost feminizma bila je razriješena u korist (neo)liberalnog individualizma. No drugi, solidarni scenarij, još je uvijek moguć. Feministkinje bi zato trebale prekinuti opasnu vezu s neoliberalizmom i zahtijevati natrag svoja tri "doprinosa" po svojim vlastitim uvjetima.

To znači da bi, najprije, trebalo prekinuti sumnjivu vezu između kritike obiteljske plaće i fleksibilnog kapitalizma tako da se zagovara decentralizacija plaćenog rada i vrednovanje neplaćenih aktivnosti. Zatim, trebalo bi ujediniti borbu za transformaciju statusnog poretka koji počiva na maskulinitetnim kulturnim vrijednostima s borbom za ekonomsku pravdu. Naposljetku, trebalo bi odvojiti lažne veze između kritike birokracije i slobodnog tržišnog fundamentalizma na način da se zahtijeva povrat participativne demokracije kao sredstva za jačanje moći javnosti, što bi ograničilo kapitalizam i povećalo pravednost.
Prevela i prilagodila Vanja Veršić
preuzeto sa VoxFeminae.net

недеља, 9. фебруар 2014.

Studenti Filozofskog fakulteta u Sarajevu najoštrije osudili policijsku brutalnost

Studentska asocijacija Filozofskog fakulteta - STAFF javnosti se obratila zvaničnim saopćenjem koje objavljujemo u cjelosti:
''Studentska asocijacija Filozofskog fakulteta u Sarajevu najoštrije osuđuje policijsku brutalnost iskazanu na ulicama grada Sarajeva u toku protekle noći kada su bez opravdanog razloga i motiva povrijeđene i studentice našeg fakulteta. Pri napadu nekolicine službenika kolegicama su nanesene lakše tjelesne povrede. 
Službenike policije kao i njihove nadređene upozoravamo i podsjećamo da je uloga policije da štiti svoje građane i građanke, a ne da zloupotrebljava date ovlasti i primjenjuje bezrazložnu fizičku silu. 
Ovim putem pozivamo sve studente i studentice grada Sarajeva da se priključe mirnim protestima, podrže zahtjeve građana i iskažu svoje nezadovoljstvo. 
Zahtijevajmo naša prava, zahtijevajmo bolju budućnost!'', poručili su iz Studentske asocijacije Filozofskog fakulteta.

Protesti u BiH nisu sukobi građana i policije nego otpor sistemu i privatizaciji

Lijevi BiH pozivaju građane da se masovno pridruže protestima obespravljenih radnika i nezaposlenih pred kantonalnom vladom u Tuzli, ali i u drugim gradovima širom BiH. Nakon prekomjerne sile koju su policijske strane upotrijebile prema građanima i bahatog odnosa kantonalne vlasti prema demonstrantima, prvi korak kao izgradnji pravednijeg društva može biti samo ostavka Vlade TK, te svih drugih vlada u BiH koje ne rade u interesu naroda i koji su spremni na stotine povrijeđenih samo da bi zadržali vlastite funkcije. Smatramo sramnim izjave potparola MUP-a TK da to "nisu bile demonstracije, nego masovne pljačke", jer je takvom izjavom eventualne pojedinačne izgrede zloupotrijebio kako bi hiljade građana koji se bore za svoja prava opisao kao kriminalce. Štaviše, podjsjećamo da su mnogi novinari, među kojima i novnar Aljazzere izvijestili kako „razbijanja izloga jeste bilo, a masovnih pljački nije bilo“.Protesti u BiH primarno su radnički protesti, kojima se zahtijeva zaštita radničkih prava, pokretanje proizvodnje, poništenje i procesuiranje privatizacijskih pljački. Stoga sukobi na ulicama nisu obični sukobi građana i policije, nego otpor građana protiv sistema koji je odgovoran za socijalnu nepravdu, nejednakost i siromaštvo. Svaka vlast koja će štititi interese naroda ima primarni zadatak da ispita i poništi sve privatizacije koje su rezultirale uništenjem fabrika, otpuštanjem radnika i kršenjem radničkih prava. Neophodno je stvoriti zakonske okvire za oduzimanje nelegalno stečene imovine tajkunima, te također ispitati odgovornost i sankcionisati sve funkcionere koji su u proteklom periodu sudjelovali u pljačkaškim privatizacijama.Lijevi BiH na kraju podsjećaju pripadnke MUP-a TK da se veliki broj građana solidarisao upravo sa policijom kada su oni zahtjevali svoja prava, te da to imaju u vidu svaki put kad upotrijebe silu prema obespravljenim građanima. Podsjećamo i na brojne primjere kada je policija u drugim zemljama odbila naredbe i nije primijenila silu protiv demonstranata.
Svi na ulice!!!LIJEVI BiH
Saopštenje Lijevi BIH 

четвртак, 16. јануар 2014.

Radnici želvoza zauzeli zgradu opštine Smederevo

Juče pre podne, više od 400 radnika Želvoza iz Smedereva upalo je i zaposelo zgradu Opštine Smederevo, i poručilo da nema nameru da izađu dok im se ne ispune data obećanja.

Oko pedeset radnika je provelo noć u zgradi, rekla je, kao predstavnici radnika smederevskog Želvoza koji zahtevaju da im se ispune obećanja data krajem prošle godine.

 U koškanju sa obezbeđenjem i policijom, bilo je i intervencija hitne pomoći od povreda nastalih pokušajem da uđu u zgradu.


Oni ne nameravaju da je napusti dok im se ne obrati neko iz nadležnih ministarstava, izjavila je večeras Tanjugu gradonačelnica Jasna Avramović.
Ona je rekla da se sutra očekuje povratak ministra privrede Saše Radulovića sa službenog puta iz inostranstva, koji bi trebalo da obrati radnicima Želvoza ili da ovlasti svog predstavnika.

 Ministarstvo privrede saopštilo je danas da je težak položaj radnika isključivo odgovornost rukovodstva preduzeća

Radnici su izjavili kako će radikalizovati proteste ukoliko im se zahtevi ne ispune.
 
Oko 400 radnika " Želvoza " traži da im se isplate zaostale zarade , overe zdravstvene knjižice i poveže radni staž .

Gradonačelnica Smedereva izjavila je da opština nije mesto gde radnici treba da traže svoja prava , već Ministarstvo privrede .

Radnici ne planiraju da napuste zgradu opštine i traže hitan sastanak u Ministarstvu privrede . U suprotnom , kako kažu , radikalizovaće protest .

Direktor " Želvoza " Zoran Jokić rekao je za RTS da očekuje da se radnicima obrati državni sekretar u Ministarstvu privrede Radojko Srbljanović .

Krajem oktobra prošle godine radnici su iz istih razloga blokirali most na Dunavu . Nakon obećanja da će im zahtevi biti ispunjeni , povukli su se .

U fabrici " Želvoz " od 870 radnika , trenutno je angažovano između 50 i 100 radnika .


уторак, 14. јануар 2014.

S h E m & s a M, BY STEPHEN WALSH AND BRIAN O'TOOLE.



One of three crazy fascinating stories about James Joyce and Samuel Beckett in their shared rooms on South Circular Road. Stephen Walsh is the author of The Acid Bath Case and a regular contributor to Film Ireland magazine. The drawing is by the Liverpool artist Brian O'Toole.

недеља, 12. јануар 2014.

Tokovi novca od raspada SFRJ

- Dok su se na brdovitom Balkanu međusobno ubijali ljudi, Tuđman i Milošević imali su zajedničke banke i bankarske investicije. To su Banque Franco Yugoslav i Anglo Yugoslav bank u Londonu. Bili su suvlasnici tih banaka i ukradeni novac iz svojih vlastitih zemalja prebacivali su u svoje banke. Sredinom 90-tih godina, nakon pokretanja istraga iz Haaga - iz te dvije banke „krvni neprijatelji“ zajednički novac prebacuju u Hypo Group (Hypo Alpe-Adria-Bank International AG). - Dva hrvatska devizna inspektora vodili su istragu o 47,7 milijarda eura opljačkanih iz Hrvatske tijekom 1990.-ih i 2000.-ih godina preko tajnih računa i operacija pranja novca. Novac je najprije deponiran u Privrednu banku u Zagrebu i u Zagrebačku banku, a zatim je prebacivan na tajne račune u Hypo Group. Inspektori su zaključili da su to sredstva ukradena od građana i sponzorirana u HAAB od strane visokih dužnosnika u cilju pranja novca. Zbog toga su smijenjeni, a istraga je obustavljena. - Pokradeni novac od donacija dijaspore (fond za obranu i obnovu), najprije je deponiran u Erste banku u Villachu, a zatim je prebačen u Hypo Group u Klagenfurtu na tajne račune. - Pokradena je stara štednja (devizna) građana s obrazloženjem da je poslana u Beograd i da je oni ne vraćaju, a de facto deponirana je u Hypo Group u Klagenfurtu na tajne račune. - Golemi dio novca od privatizacije pokraden je i deponiran na inozemne račune naslovljene na povjerenike, dužnosnike HDZ-a. Manji dio išao je u državni proračun. - Pokraden je mirovinski fond i deponiran na tajne račune u HAAB – država je ostala dužna umirovljenicima, jer više nije imala taj novac. - Pokraden je novac od poreza građana, preko Vladinih izvora i državnog budžeta (iz javnih i tajnih fondova). Završio je u HAAB na tajnim računima. - Pokraden je novac iz javnih i državnih poduzeća, uzimali su ga dužnosnici iz HDZ-a i prebacivali na inozemne račune. - Pokraden je novac iz stambenog fonda (otkup stanova) i prebačen na inozemne tajne račune. - Pokraden je golemi dio novca od privatizacije i sanacije banaka i prebačen na inozemne račune. - Treba naglasiti kriminalne aktivnosti Vlade RH za vrijeme vladavine HDZ - a (crni fondovi), koje je otkrila međunarodna zajednica u BiH, a odnosi se na šverc nafte, oružja, cigareta, droga, te krijumčarenje smeća i opasnog otpada (crne milijarde!). Evidentirana je umreženost Vlade RH i krim miljea (Petrač, Zagorec…).



уторак, 7. јануар 2014.

Balkan Anarchist Bookfair 2013 / 24-26 May / Ljubljana, Slovenia

Balkan Anarchist Bookfair 2013 took place in Ljubljana, Slovenia from 24 -- 26 May. The event itself was an expression and an example of international solidarity, uniting comrades from Slovenia, Croatia, Serbia, Macedonia, Greece, Bulgaria, Belarus, Czech Republic, Austria, Germany, Italy, France, Spain, England, Sweden and Hungary.
All the infos on BAB 2013: http://www.a-federacija.org/bab2013/

Statement from the General Assembly of BAB 2013: http://i-f-a.org/index.php/statements/326-building-solidarity-and-resistance-against-capitalist-devastation

Check also: http://youtu.be/AOWvqksHJU8
---
Directed by: Kosta Ristić
Camera: Predrad Radulović, Boris Šebez
Edited by: Matija Novaković
Audio editing: Mihajlo Radović

Beograd, 2013

preneto sa:  http://komunal.org/video/dogodki/171-balkan-anarchist-bookfair-2013-24-26-may-ljubljana-slovenia

недеља, 5. јануар 2014.

Zašto smo demolirali tablu Agencije za privatizaciju


Skidanjem i demoliranjem table Agencije za privatizaciju želimo da simbolično započnemo proces ukidanja institucija koje od svog nastanka deluju protiv interesa i egzistencije većine stanovnika u Srbiji. To je samo još jedan korak naše organizacije u borbi protiv kapitalističkih mera uperenih protiv radnika i seljaka. Ovim, takođe, želimo da damo primer ostalim radnicima kakav način borbe smatramo da ubuduće treba voditi.
Već godinama predvodimo anti-privatizacionu borbu u Srbiji i organizovali smo veći broj protesta za raskid privatizacija na kojima smo ukazali na čitav sistem uništavanja ekonomije zarad bogaćenja malog broja ljudi. Radnička borba dala je rezultate i podstakla preispitivanja brojnih nelegalnih privatizacija, ali čitav sistem pljačke još uvek nije razmontiran. Trenutna državna borba protiv korupcije odlazi u krivom smeru, jer ne dolazi ni do reformisanja ni do ukidanja institucija koje su omogućile najveće pljačke. Ovim činom želimo da poručimo da bez ukidanja Agencije za privatizaciju i raskida sa privatizacionom, kapitalističkom politikom nema oporavka ekonomije, niti mogućnosti stvaranja alternativne ekonomije koja bi bila u interesu stanovništva, pod demokratskom narodnom kontrolom, i koja bi očuvala zajednička dobra, zemljište, prirodne resurse i zdravu prirodnu sredinu.
Ne zanima nas što smo počinili jedan nelegalan čin, jer je on apsolutno legitiman uzimajući u obzir posledice neustavnog delovanja Agencije za privatizaciju po životni standard radnika i stopu nezaposlenosti, i uzimajući u obzir budućnost koju treba izgraditi na potpuno novim anti-kapitalističkim i anti-privatizacionim principima.
Pozivamo radnike na solidarnost i nastavak borbe.
Do pobede!
izvor: POKRET ZA SLOBODU
rebloged from Slobodari 
Kontrapunkt

Hrvatska: Preuzimanje odgovornosti za napad na kancelarije za nezaposlene


Preuzimamo odgovornost za napade i razbijanje tabli i prozora na kancelarijama Zavoda za zapošljavanje u Varaždinu, Rijeci i Puli koji su se desili u noći između 25. i 26. decembra 2013.
U ovim trenucima kada nas zlostavljaju veštačkim podelama na osnovu nacionalnih, religijskih i seksualnih kriterijuma, osećamo potrebu da delujemo kako bismo stvorili protivtežu takvim praksama koje se kroz medije namerno naglašavaju, a koje nesumnjivo izazivaju država, političke partije i crkva.
Ko smo mi? Mi smo rezultat ovog društva. Mi smo neki od 400.000 nezaposlenih, osumnjičenih za ovaj čin.

петак, 3. јануар 2014.

Foucault, M. Discipline & Punish – The Birth of the Prison

Discipline and Punish – The Birth of the Prison (1975) is one of the most known works of Michel Foucault published. Here the French philosopher focuses on the social mechanisms behind the changes that occurred in the occidental penal system during the modern age, using France as a case study. Relying on academic publications, legal documents and political discourses dating back to the early 1700s, he elucidates on the history of punishment in France, beginning with the spectacle of public execution, corporal punishment and public exposure and ending with the institution of forcible confinement and denial of freedoms under the authority of the state, the institution of prison.
Foucault rejects the belief that the birth of the prison is not a humanitarian reform on methods punishment. Instead, he argues, that the prison system cultivates a new logic of domination upon individual beings, a logic that is even visible in other social places, such as schools, hospitals, and military barracks. All these spaces share a common type of organization which enhances the growth of disciplinary societies.

 eagainst.com

 preneto sa Eagainst

Sara, žensko ime sa teškom prošlošću

Sara Judit Hofman (Deutsche Welle) - 03.01.2014 12:44
Mnoge mlade djevojke u Nemačkoj danas imaju ime Sara, uostalom kao i autorka ovog teksta. Na prvi pogled ništa neobično. Međutim, u vrijeme nacizma, svi muški Jevreji su morali da dodaju ime Izrael, a žene - Sara.
U današnje vrijeme, ime Sara nije nimalo neuobičajeno. Posebno u mojoj generacije to ime se pokazalo kao interesantno, u neku ruku čak i popularno. Rođena sam 1983. i još u osnovnoj školi svom imenu sam morala da pridodam prvo slovo prezimena „Sarah H", jer je u školi bilo mnogo djevojčica sa tim imenom.
Da li je to bila slučajnost? Možda to nije bio slučaj kod svih roditelja, ali moji su stalno isticali značaj tog imena. Sara je bilo ime kojeg su nacisti pisali u lična dokumenta jevrejskih žena. Zapravo je riječ o biblijskom imenu žene Abrahama, majke Isaka, majke svih Jevreja, hrišćana i muslimana. A nacisti su to ime degradirali u oznaku smrti.
Moji roditelji, manje ili više naraštaj '68. koji su se i sami bunili protiv nacističke prošlosti njihovih roditelja, nisu mogli da isprave taj zločin, ali su htjeli da upute jasnu poruku. Zbog toga su mi namjerno dali ime Sara i već kao djevojčici su mi govorili o sudbini njemačkih Jevreja.

"Pozdravi roditelje"

Nikad mi u potpunosti nije bilo jasno značenje tog imena, sve dok se jednom prilikom nisam zaputila u Viljnus. Bilo je to službeno putovanje u Litvaniju i grad koji je prije Drugog svjetskog rata imao dosta Jevreja. Gotovo trećina stanovništva pripadala je toj zajednici, a danas ih je u ovoj metropoli samo nekoliko. Po prvi put sam kao Njemica, (iako pripadam trećoj generaciji od rata), osjetila krivicu kao počinioca zločina.
Isprva mi je bilo čudno kako su me preživejli gledali, kada sam im rekla da se zovem Sara. Imala sam utisak kao da su vjerovali da nemam pravo da nosim to ime. Sve dok nisam srela Irenu Veisaite. Dobitnica Geteove nagrade 2012. godine, pozvala na je u svoj stan na razgovor. Govorila nam je o strahotama koje su počinili nacisti u Litvaniji, o njenoj mladosti u getu Kaunasu i o njenoj ljubavi prema njemačkom jeziku. Uvijek iznova govori kako taj jezik nema ništa sa Hitlerovim režimom. Bio je to veoma emitovan razgovor za mene. Irena me je duboko impresionirala.
Kada smo se opraštale, nakon što smo popile čaj i probali litvanske kolačiće, krhka starica me je najednom zgrabila u zagrljaj i rekla: "Saro, pozdravite svoje roditelje u moje ime. I recite im, koliko mi znači to što su Vam dali to ime."
Stajala sam pred tom malenom ženom u kojoj se skrivala sva ljudska veličina i jedva sam se suzdržavala da ne zaplačem.
1. janura 1939. godine stupila je na snagu takozvana "Druga uredba o sprovođenju Zakona o promjeni porodičnog i ličnog imena." Tom odlukom su Jevreji u Njemačkoj morali da nose još jedno ime, kako bi vlasti znale kojoj "rasi" pripadaju. U slučaju da se već tako nisu zvali, u dokumenta su im nacisti dodatno upisivali „tipično jevrejska imena“ (Izrael ili Sara). Bio je to još jedan korak u pravce teške diskriminacije Jevreja, a konačni cilj bio je da se sve te osobe unište i pobiju u Holokaustu.
izvor: nezavisne novine